Kako početi?
Oko igre postoje sljedeće stvari na koje trebamo obratiti pozornost.
Prva je ta da zainteresiramo psa. Dakle, prvo pas mora htjeti predmet (loptica, kong ili bilo koja druga igračka), tako da ne možete postavljati nikakva pravila igre dok pas nije zainteresiran za igru odnosno igračku. Nakon što se pas zainteresira za igru, tražimo određenu razinu predanosti te nakon toga započinjemo postavljanje pravila.
Pravila igre sa psom
U igri sa psom postoje tri glavna pravila:
- Donošenje predmeta
- Puštanje predmeta
- Kontrola impulsa, što znači da pas neće ugristi ili uzeti predmet osim ako mu mi to odobrimo
Redoslijed kojim želimo učiti psa je takav da ga najprije naučimo donošenje, a zatim puštanje, ako je moguće. Međutim, to neće uvijek biti moguće ovisno o ponašanju psa. Jedan od mogućih razloga zašto vam pas ne želi donositi predmet natrag je taj što mu ga oduzimate.
O čemu se radi? Da biste psa naučili da pusti predmet, morate ga 'nagovoriti' da to učini, što ga čini sumnjičavim prema vašim namjerama, što pak rezultira time da vam ne želi donijeti predmet natrag.
Psa učimo kontroli impulsa tek nakon naučenog donošenja i puštanja.
Donošenje predmeta
Kada radimo s mladim psom, prvi treninzi su usmjereni na to da ga zainteresiramo za igračku. Kada ju pas zagrize, pustimo mu da je uzme, udaljimo se od njega i potičemo ga da nas lovi. Kada nam priđe, markiramo to ponašanje i pružimo ruku da primimo igračku. Igračku tada lagano povučemo (bez uzimanja) te pustimo psu da je nosi u zubima, a zatim se ponovo udaljimo od njega. Cilj je da shvati da će se igrati s nama ako nam donese igračku, a ne da ćemo mu ju oduzeti.
Puštanje predmeta
Puštanje predmeta idealno treba poučavati u određenoj fazi razvoja. Ako je pas vrlo intenzivan u igri i ima izraženu posesivnu crtu, tada je teže naučiti ga donošenju. Posesivnost može biti naučena ili genetska. Neki psi jednostavno vole imati svoje stvari i nositi ih okolo i manje je vjerojatno da će vam ih donijeti natrag. U disciplinama poput IPO-a, posjedovanje je vrlo važno i koristi se kao potkrepljenje za pse tako da psi koji imaju izraženu posesivnu crtu dobro prolaze u tom sportu.
Ako osjetimo intenzitet igre psa i vrlo visok intenzitet privrženosti predmetu, te ako radimo na tome da nam pas donese predmet natrag i vidimo da ne ide savršeno, tada ćemo ga naučiti ‘pusti’ jer ne želimo predugo odgađati poučavanje puštanja. Puštanje obično ide vrlo glatko i s malo sukoba ako je uvedemo u pravom razvojnom stadiju. Ako previše izgradimo psa i predugo čekamo poučavanje puštanja, tada to postaje teže i vjerojatnije je da ćemo morati koristiti averzivne metode da završimo taj proces. Ako to radimo prerano, može umanjiti želju psa za igrom jer se neće igrati s istom energijom i može izgubiti interes za igrom. Dakle, postoji neka zlatna sredina za poučavanje puštanja. Ako osjetimo da propuštamo tu priliku, nastavit ćemo poučavati "pusti" dok istovremeno radimo na donošenju.
Kontrola impulsa
Završni dio slagalice je kontrola impulsa i to je posljednje što poučavamo jer je najinhibitornije, a mnogi vlasnici to nauče psa prvo. Izvade igračku, pas je vidi i želi je i počinje skakati na nju, a oni kažu "ne, ne, ne, ne može dok ti ja ne kažem da ju možeš uzeti." Tada pas ne uzima predmet / igračku s osobitom energijom. S mladim psima trebamo čuvati dio kontrole impulsa dok ne nauče donijeti predmet i pustiti ga. Tada se kontrola impulsa postupno uvodi nakon puštanja. Igramo se sa psom da donosi, pušta, donosi, pušta, donosi, pušta i onda držimo predmet / igračku u ruci i čekamo. Pas će ju pokušavati ugristi i tada od njega tražimo da čeka naš znak da ju može ugristi odnosno uzeti. Malo pomaknemo igračku koju držimo u ruci te ako ju pokuša ugristi bez naše dozvole, kažemo mirno 'ne, ne može' i gradimo na tome sve do trenutka kada možemo izvaditi igračku, držati je ispred njegove glave i pomicati ju dok on čeka da naš znak da ju ugrize.
Sve to će uvijek biti prilagođeno psu ispred vas. Ako imate izrazito intenzivnog psa, biti ćete stroži po pitanju pravila. Što je pas osjetljiviji i pokazuje manji interes, biti ćete opušteniji i slobodniji te ćete mu dopustiti više grešaka i poticati ga da bude nametljiviji. U svakom slučaju pokušavamo postići ravnotežu. Postoji idealna točka koju tražimo, a to je potaknuti psa da donese predmet s kojim ćemo se zajedno igrati.
Na uspješnost učenja ovakve igre može utjecati način na koji povlačimo igračku kad ju pas donese - koliko dugo i žestoko. Ako imamo psa koji je posesivan i potičemo ga da donese igračku, a onda kada dođe k nama nama mi uhvatimo igračku, jako se igramo, snažno povlačimo neko vrijeme, a zatim mu je damo - pas nakon takve igre može pomisliti: "Neću je opet donijeti jer sam previše teško radio”.
Za pse koji su posesivni, tehnika koju koristimo je da igračku ne povlačimo jako ili dugo kada je donese. Umjesto da ga vrtimo u krug i jako se igramo s njim te mu damo do znanja da ćemo mu oduzeti igračku, radimo sljedeće: malo ga izazivamo na način da kad donese igračku lagano povlačimo igračku par puta i pustimo ga da ju uzme i da trči s njom u zubima. Onda se udaljimo od njega i igračke i on si misli: "Hej, tek smo počeli" i želi ju donijeti natrag. Dakle, jedna od strategija je koliko intenzivno i dugo se igramo sa psom kad donese igračku odnosno predmet.
Za pse koji ovakvu igru jako vole i nisu posesivni, što se više igramo s njima, to će nam više željeti vraćati igračku. Za svakog psa je drugačije. To su neke od stvari koje trebamo uzeti u obzir.
Igru završite kada vaš pas želi još
Druga stvar koju možemo učiniti je zamijeniti prvu igračku drugom kako bi psa potaknuli da nam donese prvu. Neki psi su jako posesivni, pa koristimo drugi predmet da bi potaknuli psa da donese prvi. Ovdje morate paziti da ne naučite psa da je druga igračka signal za donošenje prve pa da se ne dogodi da vam ne želi donijeti igračku ako ne vidi da u ruci imate drugu.
Igramo se na način da vučemo igračku i dopuštamo mu da ju uzme. Odmičemo se od psa, a on ide prema nama. Markiramo i vadimo drugu igračku. Pas dolazi prema nama, pusti prvu igračku iz usta te uzima drugu igračku. Možete se tako igrati, ali jako je važno da pri tom pravilno koristite svoj marker. Nakon početnih faza u kojima potičemo psa da donese predmet natrag, markiramo to ponašanje i zatim vadimo drugu igračku koju do trenutka donošenja nije vidio. Umjesto da koristimo drugu igračku kao mamac da bi ih nagovorili da donesu onu prvu igračku.
Mnogi vlasnici se igraju s dvije loptice. Pokažu im prvu lopticu, bace ju, pas ju uzme i vraća ju te mu onda pokažu drugu lopticu kako bi ispustio onu prvu. Tako psi dobiju krivu naviku, gdje će trčati prema vama i čekati da im pokažete drugu lopticu. Ako nemate drugu lopticu, bit će mu svejedno - zadržat će tu prvu. Zato koristimo drugu nagradu i marker da naučimo psa da donese tu lopticu natrag. Sakrijemo drugu lopticu, bacimo jednu, pas ju uzme, mi se odmaknemo u drugom smjeru dalje od psa, pas dolazi prema nama, markiramo i tek tada izvadimo drugu lopticu. Nakon toga oblikujemo to ponašanje tako da pas donosi lopticu bliže i bliže, sve dok je ne donese tik ispred nas. Tada kažemo "yes" i izvadimo drugu lopticu. U nekom trenutku će pas donijeti lopticu tik ispred nas - tada kažemo "yes" i uzmemo tu istu igračku te se ponovno igramo s njim. I tako smo uz malo strpljenja i pravovremenog markiranja došli do igre s jednom igračkom.
Za neke vrlo posesivne pse biti će potrebna pomoć s povodcem. Povodac koristimo kako bi potaknuli psa da se vrati natrag. Tap-tap-tap lagano s povodcem komuniciramo psu da nam dođe. Kad pas dođe, markiramo to ponašanje i onda skačemo i igramo se. Koristimo taj pritisak povodca, a ne snagu, kako bi potaknuli psa da se vrati prema nama.
S nekim psima možemo koristiti povodac u ranim fazama, ne da bi nam se vratili, već da ih spriječimo da pobjegnu s igračkom. Stoga često koristimo povodac na mladim psima dok se igramo, ali pri tom ne povlačimo psa prema sebi povodcem. Pas će pokušavati otići, mi ga tada zaustavljamo povodcem, a zatim kažemo "Hajde, hajde" i kada nam dođe blizu markiramo sa "yes" i spuštamo se da se igramo s njim.
Uloga našeg govora tijela u poučavanju donošenja
Postoji mnogo suptilnosti u trenutku markiranja i posezanja za igračkom pri čemu veliku ulogu ima naš govor tijela. Ako pokušavamo potaknuti psa da nam donese igračku naš govor tijela treba pozivati psa prema nama, a ne ga udaljavati od nas. Govor tijela koji psu govori da nam dođe bliže je taj da se naginjemo dalje od psa i udaljavamo se. Kad pas dođe blizu, markiramo s "yes", a zatim se spuštamo i igramo s njim.
Mnogi, kada pas dolazi prema njima, pokušavaju to isto, ali prestanu se udaljavati tijelom od psa kada im pas počne prilaziti ili dođe blizu. Nagnu se u natrag, markiraju prilaženje psa i odmah uhvate igračku. Ako ste i vi jedan od ovih, trenutak prije nego što ste markirali prilaženje psa, pas vidi da ste stali i pružili ruku, pa se okrene i/ili udalji od vas. Vi kažete "yes" i onda uhvatite igračku i igrate se s njim. I što ste upravo učinili? Nagradili ste ga za to njegovo okretanje i udaljavanje. Zato pas dolazi do vas i u posljednjem se trenutku. Na sve to utječe mala razlika u govoru tijela i trenutku markiranja.
Postavljanje nagrade
Još jedna stvar - ako bacate lopticu kao nagradu za donošenje iste, nemojte bacati lopticu natrag u smjeru iz kojeg je pas došao. Često vidimo da se ljudi igraju na način da im pas donese lopticu, a oni mu je zatim bace u istom smjeru iz kojeg ju je pas donio. Što se događa je da će se pas početi zaustavljati dalje ispred vas. Zašto? Zbog mjesta na koje dobiva nagradu (lopticu).
Gdje zapravo postavljate nagradu? Bacate ju iza sebe. To zadržava psa bliže vama kada vam donosi igračku. Možda vam nije od tolike važnosti, ali ako zapravo želite da vam pas donosi lopticu u ruku, onda stvarno pomaže ako ćete mu lopticu kao nagradu bacati iza sebe.
Koliko dugo treba trajati igra sa psom?
Jako kratko. Jedna od najvećih pogrešaka koje mnogi rade kada se igraju sa psima, a naročito sa štencima, je da se igraju predugo odnosno do trenutka kada se pas umori. A kako se pas umara, tako gubi interes za igrom.
Želite završiti igru na način da psa ostavite u želji za još, te stoga završite igru prije nego što ju on želi završiti. Ne čekajte da se pas potpuno izmori jer će uzeti igračku i otići leći u hlad.
Također, što se duže igrate to će pas postati posesivniji. Igra sa štencem treba biti vrlo kratka, u intervalima od jedne minute. Na primjer, dođete negdje, bacite psu da ulovi igračku i donese vam ju par puta i završili ste. To je to.
Pripazite da rane seanse igre budu kratke. Kasnije, kad se pas počne igrati s više energije, možete malo po malo produžavati vrijeme igre, ali to nećete koristiti za trening sve dok pas ne postane stariji. Morate izgraditi motivaciju za tu aktivnost prije nego što ju počnete koristiti u treningu. Ovo je također jedna od najvećih pogrešaka koju mnogi rade. Sviđa im se činjenica da njihovo štene trči za lopticom ili bilo čime drugim i donosi im natrag, te odmah to žele koristiti za trening, pa to rade sve dok se štene ne umori. To dolazi kasnije, kad psi odrastu. Ne u razdoblju kad su bebe.
Kad su bebe, uvijek želite završiti igru kad štene i dalje želi nastaviti, što znači da ovo nije način da ga umorite kako bi cijelu noć spavalo ili da ga umorite kako bi ga mogli pospremiti u boks. Umjesto umaranja, želite da ovo budu kratke i intenzivne seanse igre u početku. Umoriti ga želite na način da ćete ga šetati. Osim šetnje po susjedstvu, možete pustiti štene da vas prati po dvorištu i slično. Neka trči okolo i troši energiju, ali ne pokušavajte ga umoriti strukturiranom igrom dok je još vrlo mlado.
Ako vam treba pomoć pri odgoju svog psa javite nam se na hello@kalaK9.com.
